Posaosada.com Vas pita kako ste našli posao
04. 07. 2008. autor: Tanja JerinicVećina ljudi je danas u potrazi za prvim poslom ili za perspektivnijim poslom. Mi smo sproveli anketu i pitali naše surađane gde rade i kako su došli do posla. Ovo su njihovi odgovori:

Danijela Babić:
Završila sam Stomatološki fakultet. Radim kao pripravnik u Domu zdravlja Mažestik, mesec dana. Pošto je za stomatologe pripravnički staž obavezan, došla sam u ovaj Dom zdravlja, pitala da li imaju slobodnih mesta, na moje zadovoljstvo imali su.

Ana Davidovski:
Završila sam Filozofski fakultet smer-andragogija. Radim za Mrežu NVO Mozaik, 10 meseci, kao stručni saradnik- radioničar. Posao sam našla preko interneta.

Borislav Pešević:
Radim kao konobar u Ruskom caru, 7 meseci. Za posao sam saznao preko oglasa u novinama.

Veljko i Vlastimir Knežević:
Radimo kao volonteri u UNICEF-u. Prijatelj koji takođe radi u UNICEF-u nas je pozvao i dao predlog da se priključimo njihovom radu. Veljko je student Više Tutističke škole, a Vlastimir Ekonomskog fakulteta.

Ana Tomić:
Radim u Maxvelu kao komercijalista, 15 meseci. Posao sam našla preko interneta. Studiram istoriju.
13. 07. 2008. u 4:09 pm
dal je moguce da su nasli posao preko oglasa hahahha.smesno.mozda su to 3 jedina slucaja u beogradu,gde ih nadjoste?
24. 07. 2008. u 7:33 pm
Poštovani,
Slažem se sa Anom, majka sam devetnaestogodišnje ćerke, imam 38 godina i obe smo u potrazi za poslom, kojeg između ostalog tražimo preko oglasa na Internetu. Medjutim uvek se na neki način obeshrabrimo kada vidimo da posle isteka roka za prijavljivanje, nismo pozvane na intervju, a konkurišemo na mnogobrojna mesta, a posle izvesnog vremena isti ti poslodavci, ponovo objavljuju oglas za iste izvršioce, pa se i same zapitamo ko su ti koji dolaze na razgovor za posao i koji se zapošljavaju, kada mi sa skoro fantastičnim radnim biografijama ne zadovoljavamo tražene kriterijume, a naravno da konkurišemo na ona radna mesta na osnovu naših referenci i radnog iskustva!
Ko vrši selekciju kandidata?!
Susretala sam se sa veoma mladim osobama koje su već na nekim vodećim pozicijama i koje odlučuju, koji kandidati ulaze u uži izbor, i koji se i zapošljavaju, a ovo sam spomenula iz razloga što mislim da jednostavno nije u prirodi coveka, da neka mlada osoba, sa malo ili pak bez radnog iskustva, a bez obzira na visoko obrazovanje, ima tako veliku odgovornost i da može racionalno da proceni sposobnosti kandidata za obavljanje datog posla.
S’poštovanjem,
30. 07. 2008. u 12:45 am
Imam 46 godina i vec godinu dana sam u potrazi za drugim poslom jer je moja firma pred stecajem i vec par meseci ne primamo plate. Konkurisala sam i preko interneta, pratim oglase u stampi, sve poznate sam obavestila da trazim posao i NISTA. Kada sam pokusala licno da odnesem CV i da razgovaram o poslu, zena koja je odlucivala o kanditatima koji ulaze u uzi izbor i koja je bila istih godina kao i ja (mada je izgledala kao da mi je mama), nije htela dalje ni da cita moj CV ni da razgovara samnom (kada je procitala godinu rodjenja) jer sam “suvise stara”. Izgleda da cinjenica da iza mene stoji bogato radno iskustvo, da sam jos uvek dovoljno mlada (bar ja sebe tako dozivljavam a i osobe koje me poznaju), jos uvek zdrava i u odlicnoj fizickoj i mentalnoj kondiciji, da mogu potpuno da se posvetim poslu (necu vise da radjam, dete mi je odraslo, zavrsilo fakultet) poslodavcima neznaci nista.
16. 08. 2008. u 2:59 pm
Marini moram da skrenem pažnju na činjenicu da osoba starosti devetnaest godina teško može imati odlično radno žitije. Naravno, ako je smisao bilo poređenje sa drugim devetnaestogodišnjacima, povlačim primedbu jer o tome ne mogu da sudim. Inače, mnogi nazovi-poslodavci koriste oglašavanje na mreži samo za predstavljanje svojih preduzeća. Zapravo nikoga i ne žele da zaposle… To nije novost, ali je nešto sa čime ćemo, nadam se, uskoro da se izborimo.
Svetlana je takođe započela jednu zanimljivu priču. U Velikoj Britaniji bi poslodavac bio suočen sa sudom zbog ovoga što se dogodilo Svetlani. Zanimljivo je da Srbija čini sve da se manjine ne osećaju ugroženo (npr. Romi imaju pravo na besplatno zdravstveno osiguranje samo na osnovu pripadnosti svom narodu), a ne čini ništa na sprečavanju tzv. dikriminacije (kako se to naziva u Ustavu) po starosti. Ne spadam među ljude koje zabavlja pružanje zaštite drugima, ali mislim da je ovakvo odbacivanje nekoga na osnovu starosti u skoro svim slučajevima odraz gluposti, te da uprava Republike Srbije može da uradi nešto bar u oblasti podučavanja stanovništva da to što neko ima čestrdeset i šest godina ne znači da će biti lošiji radnik nego osoba stara dvadeset i pet godina. Šta više, lično iskustvo mi govori drugačije. Opet, to ne znači da bih ja odbacio neku osobu na razgovoru samo zato što je mlada…